Nebojša Milošević iz Male Sugubine kod Trstenika bio je izuzetno nadaren konstruktor koji je kragujevačkoj „Zastavi“ uštedeo milijarde dinara i osmislio menjače za „Jugo“ i „Floridu“. Uprkos tome, kasnije je proglašen tehnološkim viškom i završio na skromnoj penziji, zarađujući dodatno crtanjem portreta na nadgrobnim spomenicima.
Sa navodnim IQ-om od 203, spadao je među retke ljude izuzetnih intelektualnih sposobnosti. Ljubav prema matematici razvio je uz dedu Miloša, solunca ranjenog na Mačkovom kamenu, koji ga je još kao dete učio računanju.
Iako je želeo da se bavi slikarstvom, siromaštvo ga je odvelo u tehničke vode. Već 1968. prijavio je prvi patent – mašinu za prikupljanje polena. Kasnije je u JNA razvio hidrodinamički automatski menjač, koji je poslužio kao osnova za Mercedesov „retarder“. Nakon toga zaposlio se u „Zastavi“, gde je briljirao na testu inteligencije i bio primljen među najbolje konstruktore.
Njegova rešenja na „fići“ donela su višemilijarderske uštede, a za „Jugo“ i „Floridu“ konstruisao je menjače sa četiri i pet brzina, smanjujući potrošnju aluminijuma po vozilu. Ipak, priznanje je izostalo.
Posle povratka u Trstenik radio je za „Petoletku“, gde je konstruisao složene alate za turbo-kompresore, ali je ubrzo ostao bez posla i proveo 20 godina na birou rada.
Da bi izdržavao porodicu, podigao je veliki zasad lešnika, napravio više sopstvenih mašina za obradu kamena i lešnika, nacrtao hiljade portreta za nadgrobne spomenike i nastavio da radi na novim izumima, uključujući antenu za pronalaženje vode.
Iako se često poredi sa najvećim umovima sveta, njegova priča pre svega je primer kako izuzetan talenat može ostati nedovoljno cenjen u sopstvenoj zemlji.
